уторак, 12. јануар 2010.

Kick Out The Jams Motherfuckers !



Prvo su mi stariji znalci iz okruženja otkrili Rolling Stones, Yardbirds i Who, a onda je jednog leta na red došla ploča detroitskog sastava MC5. Dobio sam je na vikend preslušavanje od jednog pokojnog prijatelja, koji je svoj kratki život proživeo veoma distorzirano, poput rifova koji su se samo mogli čuti na nosačima zvuka detroitskih heroja. Bilo kako bilo, život kao kurva stara, iz igre prerano izbacuje najbolje među nama, ali zato ostaju sećanja koja nikada neće izbledeti. Podsećanje na priču o MC5, ujedno je i podsećanje na Peđu, dobrog momka iz komšiluka, koji mi je nesebično davao ploče kada sam bio klinac i kada sam shvatio da je tajna života skrivena u pesmama rokenrol desperadosa otisnutim na vinilu i da mi to u budućnosti neće otkriti nijedna zvanična institucija (Univerzitet, Crkva, Država).



Danas kada posmatram grandiozni uticaj MC5 na garažnu undergound scenu i alternativne bendove iz devedesetih, postajem svestan činjenice da bi njihovo odsustvo značilo i odsustvo (onog oblika koji poznajemo) Rage Against The Machine, Sonic Youth, Jon Spencer Blues Explosion, Screaming Trees, Nirvane i White Stripes. Pitanje je kako bi izgledali neki bendovi. Imali su podjedno jak uticaj kako na rađanje punka, tako i na rađanje heavy metala.




Bend je nastao 1965.godine kao Motor City Five u Lincoln Parku blizu Detroita. Prvo su se skontali pevač Rob Tyner i gitaristi Wayne Kramer i Fred "Sonic" Smith (životni saputnik Patti Smith)a onda su im se pridružili bubnjar Dennis Thompson i basista Michael Davis. 1967.godine upozanju Johna Sinclaira, radikalnog underground novinara i vođu političke organizacije White Panther Party, koji im postaje menadžer i koji u njihovoj muzici prepoznaje energiju koja je potrebna za revoluciju. MC5 spajaju rokenrol i političko delovanje na jedan način koji je za to vreme bio veoma hrabar. U isto vreme praše najtvrđi rokenrol koji se šezdesetih mogao čuti. Usklik "Kick Out The Jams Motherfuckers" je bio prava revolucija koja nije mogla proći nekažnjeno. John Sinclair je 1969.godine zaglavio 9 godina zatvora zbog dva jointa. Bend je posle toga snimio još dva albuma "Back in the USA"(1970) i "High Time"(1971) posle čega su se raspali. Međutim, reputacija benda je sve više rasla jer su ih otkrili Elvis Costello, The Clash, Damned, a Michael Davis se muvao sa pokojnim Ronom Ashtonom oko sastava Stooges. Mnogi garažni bendovi i danas MC5 pominju kao svoje uzore, što ukazuje da sve prave vrednosti nalaze putanju do mitološkog značaja, dok je sve ostalo pičkin dim.



2005.godine u Domu Omladine u Beogradu preživeli članovi MC5-Wayne Kramer, Dennis Thompson i Michael Davis, uz pojačanje Lise Kekaule iz Bell-Raysa, Gilby Clarka iz benda Guns N Roses i punkera Handsome Dick Manitobe iz benda Dictators, pripredili su nam nezaboravno rokenrol iskustvo. Za potpisnika ovih redova to je životni koncert broj 2 kojem je prisustvovao. Bili smo Kum, Ljolja i ja. Falio je samo Peđa.

1 коментар:

  1. mala uzgredna primedba: funkcija crkve, države i univerziteta nije u otkrivanju tajni života već njegova organizacija u društvenim okolnostima.

    ОдговориИзбриши