среда, 26. август 2009.

INGLOURIOUS BASTERDS - Quentin Tarantino (2009)



S obzirom da je Holivud već duže vreme klinički mrtav, incidenti poput filmova, koje s vremena na vreme, snime autori poput Tarantina, Rodrigeza, Linča ili Braće Koen, predstavljaju nadu da je izlazak iz kome, odnosno kliničke smrti, moguć. To nam potvrđuje i novi film Kventina Tarantina "Prokletnici" koji na pravi način slavi kinematografsku zaostavštinu. Posle odgledanog filma, jedan prijatelj me je podsetio na izjavu nemačkog reditelja Vernera Hercoga - "Gledam stare filmove da ne bih zaboravio kako izgleda film". Kventin Tarantino, kao pripadnik postmoderne, od svog prvog filma se poigrava sa klišeima, pritom praveći autentične filmofilske filmove sa brojnim omažima autorima koji su uticali na njegov autorski svet.



Film "Inglourious Basterds" je "špageti western upakovan u ratni film iz II svetskog rata", metaprostor na kojem su se susreli duhovi Serđo Leonea (kompletan shpageti western opus), Roberta Oldriča (12 žigosanih) i Sema Pekinpoa (Divlja horda, Psi od slame, Gvozdeni krst), sa stripovskom trash estetikom. Klanjanje istoriji kinematografije, francuskom novom talasu, namačkim sineastima i nitratnom filmu. Rekao bih zapravo da su "Prokletnici" film o filmu, koji se krije iza filma osvete.

Činjenica je da je Tarantino neprevaziđeni ego manijak i narcis. Iz svakog kadra, treptaja, dijaloga među likovima, sve vreme govori brbljivi Tarantino (dobro nam je poznata logoreičnost dotičnog). To može da smeta njegovim protivnicima i mrziteljima, ali nama koji od početka uživamo u njegovim delima, taj izraženi ego trip prija. Čak mu i aplaudiramo. Čovek ima stav koji uporno gura od 1991.godine, kada je bio miljenik kritike, do danas, kada se kritičari utrkuju ko će ga pre popljuvati. Danas je moderno obrušiti se na čoveka koji je u stanju da ljude koji odavno ne idu u bioskope u iste vrati, a da se hvalospevi pišu o nekim vic filmovima tipa "The Hangover" ili nekim festivalskim hipertrešinama nekog pretencioznog Evropljanina. Biće da je kritika izgubila kompas.

Elem, u filmu ima krvi, ali ne baš toliko, skidaju se skalpovi i razbijaju glave bejzbolkama. Više se puca, al ni to nije preterano. Glumačka postavka je briljantna. Bred Pit kao poručnik Aldo Rejn, predstavlja tarantinisanog Li Marvina iz Oldričevih 12 žigosanih. Mada su svi ostali u senci Kristofa Valca, koji je potpuno briljantan u ulozi SS oficira - Lovca na Jevreje, koji bi za ovu ulogu trebalo, najmanje, da dobije Oskara.

Poigravanje sa istorijom takođe ulazi u domen postmoderne i autorske slobode (šta bi bilo da je tako okončan II svetski rat?). Odnos Hitlera i Gebelsa, nije mogao, a da me ne asocira, na odnos Miloševića i Vučelića. Nekakav latentni homoseksualizam, potreba za autoritetom, pohvala Firera. Verujem da su i Vučeliću kretale suze radosnice, pošto bi dobijao pohvale od svog Firera. Dakle, Tarantino je usput potkačio i jedan poseban subžanr čiji je začetnik Gebels, a koji se odnosio na filmove snimane zarad podizanja morala nacije u ratnim vremenima. Doduše, sve to izgleda kao dobra parodija, da ćete se sve vreme pitati je l övaj ludi Tarantino bio ozbiljan ili se opet zajebavao. Traženje pravog smisla ponekad izmiče kontroli jer se nameću tri ili četri varijante. Najbolje je odustati, ili izabrati onu koja vam najviše odgovara. Ali jedno je sigurno, Tarantino se uvek trudio da napravi zabavan bioskopski film koji se može čitati na više nivoa, i to mu je uvek uspevalo. Dosta je bilo izležavanja u kućnom ambijentu, dižite dupeta i svi u bisokop!!!


Sadržaj: Francuska je pod nemačkom okupacijom. Nacistički pukovnik Hans Landa ubija čitavu porodicu Šosane Drajfus, dok ona nemo posmatra. Nakon te tragedije, ona uspeva da stigne do Pariza, gde preuzima novi identitet kao vlasnica i operater bioskopa. Negde u Evropi, poručnik Aldo Rejn organizuje grupu jevrejskih vojnika koji će biti angažovani za ciljane akcije i odmazdu. Rejnovom odredu, neprijatelju poznatom kao „Prokletnici“, pridružuje se i nemačka glumica i tajni agent, Bridžet Fon Hamersmark, u misiji obaranja lidera Trećeg Rajha. Sudbine se prepliću pod bioskopskom nadstrešnicom, gde Šosana strpljivo sprema sopstveni plan osvete...

2 коментара:

  1. milina je videti neku pozitivnu kritiku filma posto sam naletela na par totalnih budalastina da pomislim da ih je pisao neko sa pola mozga

    film je uberzabavan, cak neocekivano (tj ocekivala sam da ce neki put tarantino da omane, sto po meni do sad nije uradio - nisam gledala jedino Death Proof/Grindhouse te se od toga ogradjujem) :)

    da li te je lepa sosana u the trenutku podsetila na nastasju u cat people, uz the pesmicu? mm :)

    ОдговориИзбриши
  2. Meni se film jako svideo, pogotovo briljantna gluma Kristofa Valca, i neverovatno, čak sam i ja pomislila da treba da dobije oskara za nju :) O soundtrack-u da ne govorim- savršenstvo!

    ОдговориИзбриши