четвртак, 30. април 2009.

NOVI DYLAN - Together Through Life (2009)



Napisati nešto novo o Bob Dilanu bilo bi, ili samo još jedno opšte mesto, ili parafraziranje nečega što su napisali veliki znalci i ozbiljna pera. Posle Grejla Markusa, Lestera Bengsa, Alana Džounsa i Žikice Simića, čoveka je naprosto sramota da pametuje nešto na temu Boba Dilana. Zato odustajem!!!

Mogu samo da kažem da je čovek koji ne prestaje da nas iznenađuje i da je njegov novi album još jedan biser koji služi na čast rokenrolu.

JARVIS COCKER - Further Complications



Bend lider kultnog Šefildskog sastava The Pulp izdao je novi solo album po imenu "Further Complications". Ploča je snimljena u studiju čuvenog producenta i muzičara Stiva Albinija 2008.godine za vreme Pitchwork festivala, kada su samo radi probe u Čikagu snimili nekoliko pesama, i posle par meseci shvatili da bi rad sa Albinijem doneo nešto dobro zbog čega su odlučili da se vrate i odrade ceo album.



Susret dve persone hipertrofiranog individualizma i specifične autorske samosvojnosti, kakve su Cocker i Albini, urodio je plodom. Tipujem da album "Further Complications" ulazi u TOP FIVE za 2009.godinu. Pesme kao što su "Leftovers", "I Never Said I Was Deep" i "Fuckingsong" sigurno postaju klasika.

Proverite zašto je Jarvis Cocker najznačajnija figura pop muzike s kraja XX i početka XXI veka.

понедељак, 27. април 2009.

Rachel Getting Married (2008)



"Rachel Getting Married" je jedan od najzanimljivijih američkih filmova snimljenih prošle godine. Tome u prilog ide i činjenica da je isti režirao Džonatan Demi, jedan od poslednjih jahača generacije Novog Holivuda, poznat kako po igranim filmovima(Silence Of The Lambs, Crazy Mama, Last Embrace, Philadelphia) tako i po dokumentarnim-rokumentarcima i koncertnim filmovima (Stop Making Sense - Talking Heads; Bruce Springsteen - The Complete Video Anthology 1978-2000; The Pretenders - Greatest Hits; Red Hot and Blue; Neil Young - Heart Of Gold). Priča se da trenutno sprema film o životu Boba Marlija.

Scenario je potpisala Dženi Lamet, ćerka ćuvenog reditelja Sidnija Lameta, dok je glavna uloga poverene Anne Hathaway, koja je široj publici poznata iz filma "Đavo nosi Pradu". Pored nje u filmu, od meni poznatih, igra i jedna od najlepših žena na svetu, Debra Winger, koja je definitivno odlučila da dostojanstveno ostari i zaobiđe sve plastične hirurge holivudskog sveta, što je za duboki naklon.



"Rachel Getting Married" je drama o raspadanju i nesređenim odnosima u jednoj netipičnoj, intelektualnoj i liberalnoj američkoj porodici. Uzrok raspadanja nisu novac, niti otuđenost prouzrokovana metrijalističkim sistemom vrednosti i ispraznošću svakodnevnice, čime su se sjajno, u svojim delima, ranije pozabavili Sem Mendos u filmu "Američka lepota" i Ang Li u filmu "Ledena oluja", već je problem skriven u nemogućnosti izražavanja emocija, distanciranoj komunikaciji, osećaju krivice i teškom bremenu koje je na svojim plećima ponela najmlađa ćerka Kim.
Kim je lečena narkomanka koja izlazi sa programa rehabilitacije na vikend zbog venčanja svoje starije sestre Rejčel. Porodica je na okupu, a problemi koji su poprilično gurnuti pod tepih, u tih 48 sati izazaći će na videlo i stvoriti bolne konflikte sa kojima zapravo niko nije u stanju da se suoči.

Ovog puta Džonatan Demi je rešio da se igra kamerom i ceo film snimio po sistemu hand held camera, odnosno u cinema verite stilu. Osim toga, dokumentaristički prikaz venčanja i probe venčanja odišu svežinom koja u američkoj kinematografiji nije viđena u poslednjih desetak godina. Film je diskretno zabojen fantastičnom muzikom, a u tom delu prednjači scena venčanja gde mladoženja (crnac sa Havaja) svojoj dami izjavljuje ljubav na veoma originalan i romantičan način, posle čega joj peva pesmu Neil Younga "Uknown legend" po čijem završetku sledi rečenica: "I gde se zagubilo to prstenje?" Matičar ih "blagosilja" i u ime Neil Younga i zabava počinje.

Dok sam gledao film, na umu mi je sve vreme bila prva rečenica Tolstojeve "Ane Karenjine" koja glasi: "Sve srećne porodice nalik su jedna drugoj, svaka nesrećna porodica, nesrećna je na svoj način." Džonatan Demi, kao i Tolstoj u svom romanu “Ana Karenjina”, nije se bavio samo tragedijom jednog od glavnih likova ovog filma već je vršio kako realističko prikazivanje savremenog američkog društva, tako I jednu, moze se reći analizu, gde on kroz svoje delo ukazuje na sve “bolesti”, odnosno sve mane i sve vrline upravo tog društva.

уторак, 21. април 2009.

J.G.BALLARD R.I.P (1930-2009)



Britanski pisac J.G. Ballard umro je u nedjelju nakon duge bolesti u 78. godini.

Studirao je medicinu na Kembridžu, bio je vojni pilot, radio kao menadžer reklamne agencije, bio urednik naučnog časopisa, da bi se posle svega, kao samohrani otac, posvetio samo pisanju.

Ballarda mnogi smatraju najznačajnijim britanskim piscem druge polovine dvadesetog veka. Detinjstvo je proveo u japanskom koncentracionom logoru, o čemu je pisao u svom romanu "Carstvo sunca". Mnogi su ga svrstavali u SF pisce, dok ga ortodoksni ljubitelji fantastike nisu smatrali skroz svojim. Ballard je bio pisac koji je lebdeo između realističnog i distopijskog romana, ali će zasigurno ostati zapamćen kao satiričar i "prorok". Nikada nije pripadao akademskim krugovima, niti klubovima ljubitelja knjige, niti su ga ikada nagradili. Njegova proza je precizni izveštaj modernog sveta, prožet britkom ironijom i izgrađenim likovima sa kojima nije moguća identifikacija.

Njegovo najpoznatije delo je novela "Sudar" po kojoj je Dejvid Kronenberg snimio istoimeni film, dok je po romanu "Carstvo sunca" Stiven Spilberg snimio film. Navedeno ukazuje da su njegova dela, kao i dela Filpa K. Dika, bila prijemčiva undergroundu, isto koliko i mainstreamu. Mnoge njegove knjige nisu prevedene kod nas, ali još uvek nije kasno da svi zajedno počnemo da otkrivamo pisca koji je išao ispred svog vremena.

понедељак, 20. април 2009.

BUFALO NOĆI



Giljermo Arijaga je još jedan, od nekolicine najzanimljivijih savremenih pisaca beletristike. Rođen je 1958.godine u Meksiko Sitiju gde i danas živi. Pored toga što je pisac, Arijaga je scenarista, reditelj, producent i univerzitetski profesor. Široj publici je poznat kao scenarista filmova reditelja A.G.Injaritua (Vavilon, 21 gram, Pasji život) i filma Tomija Li Džonsa "Tri sahrane Melkijadesa Estrade" za koji je nagrađen Zlatnom palmom u Kanu. Njegov, kod nas ranije objavljeni roman "Sladak miris smrti" propraćen je na zavidnom nivou, dok je promocija romana "Bufalo noći" u marketinškom smislu poprilično zatajila.

Roman "Bufalo noći" je knjiga koja se čita za jedno veče, ali koje ćete se godinama rado sećati, i koju ćete više puta kupovati i poklanjati prijateljima za rođendane. Bufalo noći je savremeni književni odgovor na egzistencijalnu teskobu o kojoj su, ne tako davno, pisali Sartr i Kami. Bavljenje večnim temama - ljubav, prevara, odanost, prijateljstvo, ludilo i unutrašnja ljudska izopačenost - upućuje i na klasike poput Selina, Dostojevskog i Foknera, dok je po formi i storytelling načinu pripovedanju veoma blizak savremenicima poput Kormaka Makartija. Osim toga, roman je veoma filmičan i brz, i nijednog trenutka vam neće biti dosadno.

Bufalo noći govori o ljubavnom trouglu koji čine Manuel i Gregorio, najbolji prijatelji, i Tanja, devojka u koju su obojica zaljubljeni. Radnja se odigrava u kišnoj atmosferi Meksiko Sitija koji je personifikacija džungle na asvaltu prepune izgubljenih duša nesposobnih da ostvare suštinsku intimnost i komunikaciju. Arijaga će vam na trenutke čeprkati po najdubljim ranama skrivenim u podsvesti, što vam neće biti baš prijatno, ali istine nikada nisu prijatne, tako da je pametnije što pre suočiti se sa njima. U suprotnom, mogli bi da završimo kao i likovi ovog sjajnog romana zarobljeni od strane sopstevnih šizofrenih demona.

Muzička podloga za čitanje ove knjige mogla bi biti propraćena albumima sastava Mazzy Star ili Cowboy Junkies i nekim nervoznim solo deonicma Miles Davisa.

FILM NOIR - LIČNI IZBOR

Mračne ulice, fatalne žene, spletke dovedene do paroksizma, gubitak pamćenja i identiteta;požuda, zločin, gradski lavirint, prevare, prljave laži - sve te teme koje se neprestano obnavljaju i vraćaju, označavaju žanr-subžanr poznat pod nazivom 'film noir'. Film noir veoma je teško definisati kao žanr, iako se on neprestano obnavlja i pojavljuje u različitim varijantama od 1940-tih prošlog veka pa sve do naših dana. Nastao je na temeljima pulp krimi romana čiji su najznačajniji predstavnici Rejmond Čendler, Miki Spilejn, Dešajel Hemet, Džejms Elroj...

Ovo je moj izbor (obavezna lektira)

1. BELO USIJANJE - Raul Volš



Apsolutno remek delo iz 1949.godine sa legendarnim Džejms Kegnijem. Film koji je izvršio znatan uticaj na mnoge savremene filmske autore tvrde žanrovske provenijencije.

2.VELIKI SAN - Hauard Hoks



Rađen po romanu Rejmonda Čendlera. Potpisao ga je Hauard Hoks. Scenario napisao Viljem Fokner. Hemfri Bogart kao usamljeni privatni detektiv Filip Marlou sa camel cigaretom u ustima i ciničnim otklonom prema svetu. Šta hoćete više od toga!?

3.POLJUBAC SMRTI - Robert Oldrić



Snimljen po romanu Mikija Spilejna, Oldričev klasik iz 1955.godine, danas ima kultni status među mnogim poštovaocima krimi noir žanra.

4.NOĆ LOVCA - Čarls Loton



Ovo nije klasičan noir film ali u svojoj suštini on to jeste. Naime, pored noir zapleta, film je začinjen melodramskom poetikom i arhetipskim elementima "bajke". Rober Mičam je napravio jednu od najboljih uloga u svojoj karijeri, dok su epizodne uloge Lilijen Giš i Šeli Vinters za pamćenje.

5. BULEVAR SUMRAKA - Bili Vajlder



Netipični Noir klasik koji je zabeležen kao jedan od najkontroverznijih holivudskih filmova tog perioda. Ako uzmemo u obzir činjenicu da ga je režirao genijalni Bili Vajlder, onda nas ne treba čuditi što se i dan danas mnogi pozivaju na ovaj film u svojim filmskim rukopisima (vidi pod Bulevar zvezda - Dejvid Linč i Američka lepota - Sem Mendes).

6.DODIR ZLA - Orson Vels



Uvek se setim Altmanovog "Igrača" u kojem na početku filma Tim Robins priča o tome kako se danas u Holivudu ne snimaju filmovi poput Velsovog "Dodira zla", i da pogotovu nema takvih kadrova kakav je prvi kadar u tom filmu koji traje nekih petnaestak minuta (od postavljanja bombe na automobil, do eksplozije). Posle nekoliko godina sam proverio Altmanovu teoriju i uverio se da je bio u pravu. Ovaj film je inspirisao i Tom Rasela da napiše jednu od svojih najlepših pesama.

7.ZBOGOM LEPOJKO - Dik Ričards



Nezaobilazni Rejmond Čendler i detektiv Marlou, samo što je ovog puta Bogarta dostojno zamenio Robert Mičam.

8.KINESKA ČETVRT - Roman Polanski



Priča je smeštena u L.A tridesetih godina i inspirisana je istorijskim sukobima oko prava na zemlju i vodu koja su besnela u Kaliforniji početkom dvadesetog veka. Džek Nikolson kao privatni detektiv. Društvo mu pravi Fej Danavej, dok je sjajnu epizodnu ulogu odigrao i reditelj Džon Hjuston.

9.ANĐELOVO SRCE - Alan Parker



Ovo je najbolja moguća mešavina noira i horora koja je ikada snimljena. Remek delo za sva vremena. Jedno od najuzbudljivijih bioskopskih iskustava iz osamdesetih (tada su bisokopi još uvek bili živi). Potraga privatnog detektiva Harija Ejndžela, kojeg unajmljuje čovek po imenu Luj Sajfer, kako bi pronašao čoveka sa kojim Luj Sajfer (Lucifer) ima nerasčišćene račune. Potraga ga odvodi u mračni svet satanističkog kulta i vudu magije.

10.POVERLJIVO IZ LA - Kertis Henson




Film je snimljen po romanu Džejmsa Elroja i devedesetih je bio pravo osveženje. Pored fantastične glumačke ekipe (Rasel Krou, Kevin Spejsi, Kim Bejsinger, Džejm Kromvel, Deni De Vito) film je ponudio Holivudu matricu u kojem smeru bi trebalo da se kreće. Nažalost, iz današnje perspektive, izgleda da je ovaj film bio samo jedan incident.

четвртак, 16. април 2009.

RANKO MUNITIĆ - ČOVEK IZ NAŠE ULICE



U samo nekoliko meseci, otišla su zauvek dvojica najboljih filmskih kritičara i kultoroloških analitičara sa ovih prostora. Prvo je otišao Bogdan Tirnanić - Tirke, a potom, par meseci kasnije i Ranko Munitić. Nemam nameru da pišem klasičan nekrolog, ali je sramotno da nijedan medij nije adekvatno propratio odlazak dvojice velikana, čija će se dela tek otkrivati među nekim novim generacijama, dok će sadašnje "vrednosti" srpske kulturne kloake prekriti večni zaborav.

Ranko Munitić je bio Beograđanin, koji se 1971.godine popeo Balkanskom ulicom do Terazija i zauvek ostao u ovom gradu. Dalmatinac iz Trogira i zagrebački student, koji je svoj najkreativniji period života poklonio Beogradu. To treba ceniti. Osim toga, Munitić je autor niza knjiga i publikacija, među kojima su “Filmski neprijatelji” i “Filmski prijatelji”, “Pola veka filmske animacije u Srbiji”, "Dokumentarni film - da ili ne?", “Fantastika na ekranu”, “14444 kritičarska dana”, “Jugoslovenski filmski slučaj”, kao i serijala “Čudovišta koja smo voleli”, posvećenog legendarnim ličnostima iz mitova, bajki, horora, naučne fantastike…
Posebno je bio posvećen stripu, a suštinu i tajne tog oblika stvaralaštva opisao je, između ostalog, i u knjizi “Deveta umetnost, strip”, koja sadrži i hronoantologiju.



Umetnost je svojevremeno definisao kao aspirin: “Pri ruci je ako hoćeš, ako nećeš ništa, a ako ga uzmeš, može da ti pomogne, a škoditi neće sigurno”.

Ranko Munitić je bio takođe jedan od usamljenih jahača sa ovih prostora, u potpunosti neinstitucionalizovan i gadljiv na sitnošićardžijske kompromise. Kako je devedesetih bio meta srpskih nacionalista, to ga nije obeshrabrilo i primoralo da se pridruži taboru iz NVO sektora i raznim samozvanim dekontaminatorima. Naprotiv, Munitić je gajio prezir prema bilo kakvim taborima. To su mogle jedino osobe hipertrofiranog individualizma.

Još uvek se sećam njegovog gostovanja kod Olje Bećković u "Utisku nedelje". Posle toga sam prestao da gledam tu emisiju. Gospodin Munitić je te večeri, gospodstvenošću i erudicijom koju je retko ko imao među domaćim intelektualcima, potvrdio svima nama da nema potrebe da gubimo vreme uz TV gledajući mediokritetske kreature srpske političke scene i slušajući gluposti o kojima se deceniju i po razglaba u sličnim Talk Show emisijama.

Poslednji put sam ga video na Sajmu knjiga prošle godine. Bilo mi je drago što dišemo isti vazduh, delimo isti grad i gajimo plemenitu strast prema kinematografiji. Prema svedočenju bliskih prijatelja bio je beskrajno duhovit, dečački radoznao i nepomirljivo oštar prema onima koji kvare srž umetničkog zanata. Do kraja je zadržao onu neiskvarenu uzbuđenost ispred pokretnih slika, govorio da ga i posle nebrojeno odgledanih filmova, raduje svaki odlazak u bioskop ili ubacivanje DVD-a u plejer.

Jedina njegova krivica, koju mu zluradi deo čaršije nikada neće oprostiti, sadržana je u izreci palanačke presude i glasi: KRIV ZBOG POPRAVLJANJA PROSEKA.

Večna ti slava gospodine Ranko!